ProZ.com translation contests »
25th translation contest: "Alien first impressions" » English to Croatian » Entry by translatorcro77


Source text in English

Translation by translatorcro77 (#30832)

Imagine dining in a European capital where you do not know the local language. The waiter speaks little English, but by hook or by crook you manage to order something on the menu that you recognise, eat and pay for. Now picture instead that, after a hike goes wrong, you emerge, starving, in an Amazonian village. The people there have no idea what to make of you. You mime chewing sounds, which they mistake for your primitive tongue. When you raise your hands to signify surrender, they think you are launching an attack.

Communicating without a shared context is hard. For example, radioactive sites must be left undisturbed for tens of thousands of years; yet, given that the English of just 1,000 years ago is now unintelligible to most of its modern speakers, agencies have struggled to create warnings to accompany nuclear waste. Committees responsible for doing so have come up with everything from towering concrete spikes, to Edvard Munch’s “The Scream”, to plants genetically modified to turn an alarming blue. None is guaranteed to be future-proof.

Some of the same people who worked on these waste-site messages have also been part of an even bigger challenge: communicating with extraterrestrial life. This is the subject of “Extraterrestrial Languages”, a new book by Daniel Oberhaus, a journalist at Wired.

Nothing is known about how extraterrestrials might take in information. A pair of plaques sent in the early 1970s with Pioneer 10 and 11, two spacecraft, show nude human beings and a rough map to find Earth—rudimentary stuff, but even that assumes aliens can see. Since such craft have no more than an infinitesimal chance of being found, radio broadcasts from Earth, travelling at the speed of light, are more likely to make contact. But just as a terrestrial radio must be tuned to the right frequency, so must the interstellar kind. How would aliens happen upon the correct one? The Pioneer plaque gives a hint in the form of a basic diagram of a hydrogen atom, the magnetic polarity of which flips at regular intervals, with a frequency of 1,420MHz. Since hydrogen is the most abundant element in the universe, the hope is that this sketch might act as a sort of telephone number.
Zamisli da sjediš i večeraš u jednoj od europskih metropola čiji maternji jezik ne poznaješ. Konobar govori lošim engleskim jezikom, ali koristeći se svim raspoloživim sredstvima, uspiješ naručiti nešto sa jelovnika što ti se čini poznatim. Pojedeš i platiš. Sada, umjesto navedenog, zamisli da nakon što si planinario i izgubio se, završiš u selu u Amazoniji. Tamošnji stanovnici ne znaju što da misle o tebi. Proizvodiš zvukove žvakanja hrane, koje oni pogrešno protumače kao uzrokovane tvojim primitivnim jezikom. Kada podigneš ruku u zrak, kao znak predaje, oni pomisle da ih želiš napasti.

Komuniciranje bez zajedničkog koteksta (sadržaja) je teško. Na primjer, radioaktivna mjesta moraju ostati netaknuta desetke tisuća godina; no, pošto je Engleski jezik, star samo 1000 godina, danas nerazumljiv većini suvremenih govornika istog, agencije su ulagale velike napore prilikom izrade upozorenja koja se nalaze na nuklearnom otpadu. Odbori zaduženi za izradu istih osmisli su sve od ogromnih betonskih šiljaka do Edward Munch-ovog „Vriska“, preko genetički modificiranih biljaka čija boja se mijenja u alarmantno plavu. Ništa od navedenog ne garantira postojanost u budućnosti.
Neki od ljudi koji su radili na izradi ovih poruka za odlagališta, također su bili sudionici još većeg izazova: komuniciranje za izvanzemaljcima. Isto je tema nove knjige Daniela Oberhausa, novinara koji piše za časopis Wired, pod nazivom „Izvanzemaljski jezici“.

Ništa nije poznato o tome kako izvanzemaljci procesuiraju informacije. Par ploča poslanih početkom 70-ih godina putem dvije svemirske letjelice, Pioneer 10 i 11, prikazuju dva gola ljudska bića i okvirnu kartu kako pronaći planet Zemlju-elementarne (osnovne) stavke, no i to podrazumijeva da izvanzemaljci imaju moć vida. Pošto je skoro nevjerojatno da te letjelice budu pronađene, veću vjerojatnost za uspostavljanje kontakta pružaju radio signali poslani sa planeta Zemlje koji putuju brzinom svjetlosti. No, baš kao što i radioprijemnik koji se koristi na našem planetu, mora biti namješten na odgovorajuću frekvenciju, također mora i potencijalni izvanzemaljski. Kako da izvanzemaljci nađu točnu frelvenciju? Pionirske ploče daju natuknicu u obliku jednostavnog dijagrama vodikovog atoma, čija se magnetna polja izmjenjuju u pravilnim intervalima, pri frekvenciji od 1,420 MHz. Pošto je vodik najzastupljeniji element u svemiru, za nadati je se da će ovaj nacrt funkcionarati kao određena vrsta telefonskog broja.


Discuss this entry